MARKOVIĆ, Branimir, veliki fizičar, rodio se 15. veljače 1917. u Ravnoj Gori, a umro je 31. srpnja 1973. god., od srčanog udara.
Utemeljitelj je naše atomske i laserske fizike. Područja njegovog interesa bila su proučavanja oscilacija i valnih pojava u prirodi, mikro-podrhtavanje tla, istraživanja svjetlosti koja se pojavljuje i kao val i kao čestica. Važan doprinos svjetskoj znanosti dao je iz područja valne optike i atomske fizike. Bio je istaknuti sveučilišni profesor i metodičar nastave fizike.
Njegov je otac Ivan bio dugogodišnji učitelj i ravnajući učitelj Pučke škole u Ravnoj Gori. Djed mu je bio učitelj, a akademik Nikola Majnarić bio mu je ujak. Njegova majka zvala se Tuga, a brat Bogdan. Osnovnu školu pohađao je od 1923. do 1927. godine u Ravnoj Gori. Već tada je u njemu sazrijevala ljubav prema ljudima, životu i otkrivanju nepoznatog. Prvi i drugi razred gimnazije je polagao kao „privatist“ u Sušačkoj gimnaziji, a ostale razrede u Zagrebu na II. muškoj realnoj gimnaziji gdje je 1935. god. maturirao. 1939. godine u 22. godini života diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Zavodu za fiziku. Bio je asistent na Geofizičkom zavodu u Zagrebu, a 1942. god. postao je asistentom na Zavodu za fiziku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Doktorirao je disertacijom „ Mikroseizmički nemir“ gdje rješava problem prijenosa oscilacija kroz zemljinu koru. 1948. godine izabran je za docenta u Fizičkom zavodu PMF- a u Zagrebu. 1957. habitirao je radom „Ovisnost nelokaliziranih pruga interferencije o širini izvora svjetlosti“, a na istom fakultetu 1958. postaje profesorom. Znanstvena istraživanja provodio je na PMF- u Zagreb, a bio je dio tima osnivača instituta Ruđer Bošković gdje je nakon osnutka vodio Laboratorij za atomska istraživanja. 1950. god. na kolokviju Društva matematičara i fizičara demonstrirao je eksperimente o utjecaju magnetskog polja na apsorpciju svjetlosti. Bio je to početak teorije optičkog pumpanja za koju je Kastler dobio Nobelovu nagradu. Tako je ideja začeta u našoj sredini, dobila svjetsku afirmaciju. Bio je na specijalizaciji u Kopenhagenu i Parizu, Stockholmu, Hamburgu, Genevi, Zurichu, Rimu… 1964. god. postaje redovit profesor na Višoj industrijko-pedagoškoj školi u Rijeci, danas Filozofskom fakultetu. Dekanom je fakulteta od 1964. do 1968. godine. Član je radnih grupa za izradu programa iz fizike, inicijator za osnivanje Instituta za prirodne i matematičke znanosti u Rijeci. U znanstveni istraživanjima je dokazao interferenciju svjetlosti. Rezultati njegova rada iskorišteni pri konstrukciji australske antenske mreže za istraživanje svemira. Citiraju ga strani znanstvenici ( Mark, Beran, Parrent…). Objavio je četrdesetak znanstvenih radova. 1957. god. na institutu R. Bošković proučavao je hiperfine strukture i utjecaj nuklearnog spina na emisijska svojstva svjetlosti, 1969. god. njegova istraživanja omogućila su da se neposrednim putem dođe do lasera. Nepune dvije godine nakon pojave lasera u svijetu sa suradnicima izrađuje prvi laser u ovom dijelu Europe. 1966. god. za konstrukciju i istraživalački rad, kao dopisni član JAZU, prima nagradu Nikola Tesla. 1974.god. dobiva Nagradu grada Rijeke. Objavio niz tekstova za nastavu fizike, udžbenik Fizika za IV. razred gimnazije, knjigu Pokusi iz fizike 1950., Zbirka primjera iz fizike 1952, udžbenik Elektricitet, optika, fizika atoma… Bio je urednik za fiziku u Enciklopediji Leksikografskog zavoda, glavni urednik Matematičko- fizičkog lista, član raznih komisija i odbora za unapređivanje nastave fizike, član pedagoškog savjeta SR Hrvatske… Objavio je četrdesetak znanstvenih radova, niz stručnih radova, 16 udžbenika. Na republičkoj razini 1984. ustrojena je nagrada Dr. Branimir Marković za doprinos i unapređivanje nastave fizike. Radom, stručnošću i osobnošću unio je novi istraživalački zanos u Društvo matematičara i fizičara u Rijeci. Osnovna škola u Ravnoj Gori nosi njegovo ime od 1975. god.
Izvor:
• Milotić Branka, Istinita čarolija, Branimir Marković, učenici o učitelju, Zagreb, Školska knjiga 2009.
• www.phy.uniri.hr/hr/o-odjelu/…/158-profesor-branimir-markovic.html
Napisala: Gordana Podobnik