MAJNARIĆ, Nikola (Niko), rođen je u Ravnoj Gori 30. studenoga 1885. , a umro je 4. lipnja 1966. u Zagrebu. Bio je akademik, hrvatski klasični filolog. Bavio se grčkom modalnom sintaksom, interpretacijom djela grčkih pisaca pronađenih u novije doba, grčkom metrikom, rimskim piscima, poviješću hrvatske klasične filologije, leksikografijom, udžbeničkim radom, grčkom filozofijom, prijevodima, i recenzijama.
Njegov otac Nikola bio je općinski bilježnik, a majka Marija Prettner, bila je ravnogorska učiteljica. Ujak je Branimira Markovića.
Osnovnu školu završio je u Ravnoj Gori. Gimnazijsku naobrazbu završio je u Senju 1904. položivši ispit zrelosti. Sedam semestara studirao je klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a osmi semestar završio je u Beču. Godine 1908. položio je profesorski ispit iz pomoćnih predmeta (hrvatski, talijanski), a 1909. iz glavnih predmeta (grčki, latinski). Kao srednjoškolski profesor uglavnom je radio na zagrebačkoj Donjogradskoj gimnaziji (i Gornjogradskoj) do Prvog svjetskog rata.
1914. godine promoviran u doktora na Zagrebačkom sveučilištu disertacijom Paratetičke relativne rečenice kao finalne u Homera. Studija Poraba vremena i načina u poredbama Homerovima (Rad JAZU, 227, 1923, 231–331) omogućila mu je habilitaciju iz gramatike grčkog jezika i grčke epske poezije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1922), što mu je kao privatnom docentu zaposlenom na gimnaziji osiguralo uvjete za pojačano znanstveno djelovanje. 1925. God. postao je izvanredni profesor grčke klasične filologije. Studijski boravak u inozemstvu utjecao je na njegovu karijeru. Posjećuje lingvističke kongrese u Pragu, Rimu, Sofiji, Carigradu. Od 1927. predaje i latinski jezik, a 1930. postaje redoviti sveučilišni profesor.
Predan i plodan znanstveni rad omogućio mu je stalno napredovanje. 1945. god postao je povjerenik Ministarstva prosvjete Narodne Republike Hrvatske na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 1946. god. postaje dekanom Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 1948. do 1952. urednik je biblioteke “ Grčki i rimski klasici” , član je uprave Matice hrvatske. 1949. postaje dopisni, pa pravi član JAZU.
1956. godine je umirovljen, no time ne završava njegov znanstveni rad.
1957. god. Znanstveno društvo u Ateni proglašava ga počasnim članom. Nakon umirovljenja još se predanije posvetio znanstvenom radu, publicirao je u skopskom časopisu “Živa antika”, kojem je Majnarić od pokretanja 1951. pa sve do smrti bio urednikom. Odbio je prijedlog za nagradu “ Božidar Adžija” za životno djelo.
Popis njegovih lingvističkih radova je impozantan.
Velik je broj priloga: Prilog nauci o finalnim rečenicama u grčkom jeziku , Zagreb 1928., Najnovija tumačenja Homerovih poredaba promatrana s formalne i sintaktičke strane, Zagreb, Šišićev zbornik, 1929., Izuzetni slučajevi kod pomijeranja načina u Homera, Skopje, Živa antika 1966. Zanimanje za grčke pisce urodilo je važnim raspravama o Sofoklovim Sljednicima, Zagreb, 1932., i o Menandrovim Parničarima , Rad JAZU, 246, 1938). , prilog Edalijska ploča, Skopje, 1961. Izdao je priručnik Grčka metrika , Zagreb, 1948. Osobit smisao imao je Majnarić za razmatranje metričkih problema, pa je tako jedan od radova Prijevodni dvanaesterac Kolomana Raca , Skopje, 1966. Prevodio je i obrađivao Leukipa, Demokrita, Heraklita, Teofrasta, Aristotela itd. Za nastavu priredio Musićevu ” Grčku gramatiku”, i izradio “Grčko-hrvatski riječnik” u suradnji s Otonom Gorskim. Bavio se latinskom filologijom, obrađivao je Cezara, Kvinta Horacija, Flaka, kao i rad hrvatskih klasičnih filologa. Bio je vrstan znalac hrvatskoga jezičnog standarda, a povezanost sa zavičajem rječito je potvrdio trima raspravama o ravnogorskom govoru. Objavio članke: Jedna zanimljiva sinaktička pojava u ravnogorskom narječju« (Južnoslovenski filolog, 3, 1922–1923, 35–40) , Jedno rovtarsko narječje u Gorskom kotaru (Južnoslovenski filolog, 17, 1938– 1939, 135–149) “Neke sintaktičke pojave u ravnogorskom narječju” (Ivšićev zbornik, Zagreb, 1963. Surađivao je u listovima Gorski kotar i Goranin, te se bavio poetskim i dramskim radom na ravnogorskom govoru – Šternkuker. Poznata je njegova pjesma Tam ki rodu vitr piha koju je uglazbio ravnogorski učitelj Florijan Ćulig, kao i prijevod Preradovićeve pjesme Putnik.
Izvor: LISAC, Josip: Hrvatski filolog Nikola Majnarić (1885–1966), Kolo1, 2005., Ogledi
Napisala: Gordana Podobnik