BABIĆ, Ferdinand, rođen je u Ravnoj Gori 29. svibnja 1827. god., gdje je i umro 26. kolovoza 1894. godine. Pisac, kapelan, župnik, biskupov tajnik. Pristaša ilirizma. Potpisivao se F. B-ć, F. B. b. ć i služio pridjevkom Ravnogorski. Dugo gotovo nepoznat pisac.
Završio je pučku školu u Vrbovskom 1838. god., gimnaziju u Rijeci 1846. god., a bogosloviju u Senju 1850. god. U Senju je radio kao đakon i prezbiter, tajnik biskupa Ožegovića 1868. god., u Bakru kao kapelan, a ravnogorski župnik bio je od 1868. do 1893. god. Za dobrobit rodnog kraja proveo je brojne dobrotvorne akcije. Njegovom zaslugom, zahvaljujući doprinosima građana i župljana, u Staroj Sušici je 1874. godine sagrađena crkvica s tornjem na mjestu nekadašnje kapele. U Spomenici Opće pučke škole u Ravnojgori upisano je da je biran za miestnog školskog nadzornika, bio je član školskog odbora, dobrotvor škole koj svake godine nekoliko knjiga dobroj i marljivoj školskoj djeci razdijeli.
Uvjeti za proučavanje tog pisca, čija su djela bila razasuta u nizu časopisa, stvoreni su tek objavljivanjem djela Sabrana djela Ferdinanda Babića, Rijeka 1995., urednici Milan Nosić i Mladen Urem. Osim ovog autorskog tima, njegov rad proučavali su A. Šuljić, D. Babić, G. Kalogjera. 1991. god. Matica hrvatska izdala je spjev Spomenik grada Bakra s transkripcijom rukopisa i prerađenim pjevanjima do tada objavljenim u Nevenu 1854. god ( 1. pjevanje) i Danici ilirskoj 1863. god ( 3. pjevanje) koje je njegovo najopširnije pjesničko djelo. U tom spjevu odaje osobu koja voli grad, koja duboko živi s hrvatskim narodom, koja je iskreno moralna i pobožna. Objavljen je i tekst rukopisa balade Šajkaš, te još nešto priloga. Rukopis spjeva Spomenik grada Bakra čuva Arhiv JAZU. Preveo je s njemačkog odlomke iz djela Tome Kempenca De imitatione Christi, te ih širio u obliku letaka. Svoj prvi rad, pjesmu Molitva griešnika, objavio je u Dragoljubu 1850. god., a u istom časopisu objavio je i posljednji rad, pripovijetku Ribar 1885. god. .
U razdoblju svojega književnog djelovanja bio je suradnikom brojnih novina i časopisa: Zagrebački katolički list 1850., 1851., 1854., 1855., Jadranski Slavjan 1850., Glasnik dalmatinski 1850., Danica ilirska 1853., 1863.- 1865, Neven 1854., Glasonoša 1862., Slavonac 1864., 1865, Karlovački viestnik 1866 ., Vila 1867., Slavjanski jug 1868., Dragoljub 1870., 1873., 1885. i Prosvjeta.
U Babićevim poetskim radovima pretežito su zastupljene vjerske teme ( Molitva jednog kerstjanina), prigodne ( Slavljenje Mirka Ožegovića biskupa), rodoljubne ( Gdje je dom moj) , refleksivne ( Grižnja savjesti, Oholost) i povijesne teme ( Vitez Ivo Smertdieljević godine 1688.). Sve te pjesme tematski se uklapaju u opća obilježja hrvatske romantične poezije. Pjesme su mu okarakterizirane od razine stihoklepačkih konstrukcija do prirodnog daha prave poezije i poetske spontanosti npr. Na blagdan sv. trih Kralja. Pisao je i balade te pučke pripovijesti iz primorskog života ( Brodolomlje, Molitva ribara). Osim pjesama, objavljivao je i članke s kulturno-povijesnom i pedagoškom tematikom. Bavio se i novinarskim radom, objavio je šest dopisa u Hrvatskom katoličkom listu 1851. i 1852. god. tematski vezanih za crkvene događaje, u kojima on uz iznošenje činjenica daje svoj osobni ton. Kao pripovjedač je moralist, svećenik, poučavatelj, savjetodavac, prosvjetitelj, vješt pripovjedač, dočarava atmosferu, opisuje dramatičnost trenutaka, ima komplicirane zaplete, mnoštvo likova bez psihološkog nijansiranja, a likovi su u službi njegovih poruka. Pružio je publici djelo na način koji je tada bio uobičajen. U pripovijetkama Prvi i posliednji prestupak, Šest godinah na Špicbergu, Obiteljska tajna, Sreća u nesreći, Nagrada ima romantičarsko- realistični pristup obradi zgoda i događaja, a u posljednjoj pripovijetci Ribar najbliži je realizmu. Ostavio je iza sebe djela iz kojih i na temelju kojih možemo upoznati jedno vrijeme, i po temama i po stilu, a njegov moral i njegove poruke o pobjedi pravde, o ljudskoj dobroti, o ljubavi kao pokretaču svih životnih djela i temelju čovjekove sreće nisu ni najmanje izgubile na aktualnosti .
Izvor : hrcak.srce.hr/17880 / Zlata Derossi, Senjski kanonik i književnik F. Babić, Senj, 2003. ( Senjski zbornik 30, 377.- 400.)
Napisala: Gordana Podobnik