TZ Ravna Gora

Povijest Ravne Gore

Ravna Gora je dobila ime po visoravni (preko 750 m nadmorske visine) na kojoj je smještena. Čitavo ravnogorsko polje nekada je bila gusta šuma, okružena bregovima - s jedne strane Bjelolasicom, Višnjevicom i Suhim Vrhom, a s druge strane Javorovom Kosom i Kosicom.

Ravna Gora dobila je ime po visoravni (preko 750 m nadmorske visine) na kojoj je smještena. Čitavo ravnogorsko polje nekada je bila gusta šuma, okružena bregovima - s jedne strane Bjelolasicom, Višnjevicom i Suhim Vrhom, a s druge strane Javorovom Kosom i Kosicom. Sama Javorova Kosa (1016 m) je neiscrpivo spremište vode za Ravnu Goru i ostala okolna mjesta jer iz njezinog podnožja izvire šest potoka ponornica, a nešto podalje i rijeka Dobra.

Točan datum kad je nastala Ravna Gora nije poznat. Svakako njen početak bio je mnogo prije nego se izgradila Karolinska cesta i to najprije u Vrhu (dio Ravne Gore), a kasnije na mjestu gdje se danas nalazi.

Ravna Gora od napada Turaka do izgradnje Karolinske ceste

Postoje pretpostavke da je kraj u kojem se nalazi današnje naselje Ravna Gora jako stradao od Turaka. Ukoliko je ovaj kraj bio napučen, Turci su iz njega posve  istrijebili pučanstvo, ili su ga poubijali ili su ga odveli u roblje ili je ostatak pobjegao preko Kupe u Sloveniju. Prema nekim izvorima Frankopani su u srednjem vijeku u Staroj Sušici imali grad koji Turci ni prilikom najveće provale 1568. godine nisu zauzeli, iako su tada opustošili cijeli okolni kraj. To je prvi podatak o postojanju frankopanskog grada i podanika u Staroj Sušici.

Prije turskih provala u ravnogorskom kraju živjeli su Hrvati čakavci, koji su bili pod frankopanskom gospoštijom. Iza Turske provale, do početka 17. stoljeća Ravna Gora je neko vrijeme bila pusta i nenaseljena.

Početkom 17. stoljeća počeli su se vraćati neki starosjedioci ili njihova djeca iz Slovenije i Primorja, koji su izbjegli pred Turcima iz Stare Sušice. Njihovo naseljavanje pomogli su knezovi Zrinski.

Ogulinski kapetan Gašpar Frankopan doveo je oko 1632. godine u ove krajeve veliki broj Srba iz Bosne i naselio ih u Ravnoj Gori, Starom Lazu, Mrkoplju i Tuku i iza Bjelolasice u Drežnici i Jasenku. Ti su se Srbi stopili sa starosjediocima i prešli na katoličku vjeru.

Mjesto Ravna Gora i Sušica pripadali su Vojnoj krajini i u njima je Vojna krajina imala svoje vojne karaule s malom vojničkom posadom. Vojna je vlast za vrijeme Krajine podigla u Ravnoj Gori osim karaule još tri zgrade: poštu, kovačnicu i kolarnicu.

Izgradnja Karolinske ceste do I. svjetskog rata

za napredak Ravne GoreOd osobite je važnosti gradnja Karolinske ceste. Gradnja je počela 1726., a u Ravnoj Gori se gradila 1732. Karolinska cesta dobila je ime po caru Karlu, a protezala se od Karlovca do Bakra. Njezina duljina iznosila je 105,6 km i njom se odvijala trgovina. Tada su uz Karolinsku cestu u Ravnoj Gori, pored domaćih žitelja (od kojih je većina došla iz Primorja i Istre), bili naseljeni još i Slovenci i Česi.

Nakon tih doseljavanja žitelji Ravne Gore su, uz nešto Nijemaca i Čeha,te Slovenaca i Primoraca, stvorili poseban govor, koji ima osobine kajkavskog narječja jer je tim jezikom govorila većina doseljenika iz Slovenije.

Nasljednik Marije Terezije, Josip II izdao je 14. ožujka 1785. godine Ravnoj Gori povelju kojom ju je ubrojio među privilegirane slobodne gradove svoje carevine. Tom poveljom u Ravnoj Gori dozvoljavalo se održavanje dvaju godišnjih sajmova: na dan Sv. Terezije (15. kolovoza) i na dan Sveta Tri Kralja (6. siječanj), kao i tjedni sajam svakog utorka. Ujedno je određeno da stanovnici Ravne Gore imaju u svom magistratu jednog suca, jednog notara i četiri prisežnika. Cilj je povlastice bio proširenje trgovine i prometa te poboljšanje životnih uvjeta žitelja, koji su imali pravo otvarati mesnice, gostionice i loviti ribu. Žitelji Ravne Gore imali su pravo iz gospoštijskih šuma na potrebnu količinu drva za izgradnju kuća i ogrjev. Ujedno su se žitelji mogli iskupiti tlake i daća, koje je odeđivao urbar.

Ovom je prilikom Josip II dao grb Ravnoj Gori. Štit grba bio je zaobljeno iscrtan, plave boje na kojem su se nalazila 3 šiljasta, kamenita, sivo-bijela brda. Srednje brdo bilo je najveće - u podnožju se sva tri brda spajaju. Pred njima je bio grad s tornjem i crvenim krovovima. Zgrade grada imale su prozore i puškarnice, što je označavalo upravno područje. Pred zgradom se nalazio pojas zelene boje - trava, zatim pojas oker boje - Karolinska cesta, a dno polja ispunjavala je zelena boja. Na plavom se nebu između srednjeg i lijevog brda u liku ljudske glave nalazilo zlatno sunce, a između srednjeg i desnog brda srebrni polumjesec u porastu - opet u liku ljudske glave. Nad grbom je bila kruna s pet vršaka, koji su u sredini imali plave i crvene dragulje. Unutrašnjost krune bila je crvena, a oko grba je stajao natpis: "Pečat povlaštenog grada Ravna Gora" (Sigill. privileg. oppidi Regii Ravna Gora).

Franjo I kao i njegov predšasnik Leopold II, potvrdio je povlastice dane Ravnoj Gori i naredio da se povelja prevede na hrvatski jezik te da se takav prijevod, kao i original, trajno čuva u opaini.

U drugoj polovici 19. stoljeća, osobito između 1869. do 1874. godine, u Ravnoj Gori je harala kolera, koja je vjerojatno stigla u mjesto inficiranim putnicima koji su putovali Karolinom ili radnicima na željezničkoj pruzi otvorenoj u tom razdoblju. Najviše su stradala djeca i omladina. Narod se branio od kolere na način da je djeci vješao o vrat nizove bijelog luka i po kućama palio brinje.

I. svjetski rat i razdoblje do II. svjetskog rata

Tokom prvog svjetskog rata (1914-1918) žitelji su Ravne Gore toliko osiromašili da se većina obitelji hranila samo borovicama koje su obilno uspijevale po ravnogorskim brdima.

Nakon svršetka prvog svjetskog rata Ravna Gora je i nadalje imala općinu, a u samom mjestu bila je četverorazredna osnovna škola, šumarija, pošta i župni ured.

Nakon osnivanja Banovina 1929. bilo je vrijeme teške gospodarske krize, što je izazvalo nezaposlenost i emigraciju u Ravnoj Gori. U to vrijeme u mjestu se širi komunistička štampa i stvara se veliko nezadovoljstvo protiv diktatorskih režima.

II. svjetski rat do danas

U Hrvatskom primorju i Gorskom Kotaru, narod se okuplja u redove Narodnooslobodilačke vojske koja vrši diverzantske akcije u Primorju i Gorskom kotaru. Osnovana su dva bataljuna. Drugi bataljun zvao se "Matija Gubec" i on uz pomoć ostalih partizanskih vojnih jedinica oslobađa i mjesta s većom neprijateljskom vojnom posadom.

Okupaciju Ravne Gore preuzeli su Talijani nakon kapitulacije Jugoslavije, a napuštaju je 15.  ožujka 1942. nakon čega u Ravnu Goru ulazi dio bataljuna "Matije Gupca". Tom prigodom objavljeno je posebno izdanje "Partizanskih novina", glasila štaba, u kom se opovrgavaju klevete protiv partizana i ističe da su životi građana u sigurnosti i da je "imovina sigurna od pljačke i otimačine, nacionalni i vjerski osjećaji naroda poštivani, sloboda kretanja osigurana...i sloboda zajamčena". 15. travnja 1942. talijanska vojska ponovo ulazi u Ravnu Goru gdje više nije bilo partizanskih snaga. Tu ostaje do 15. listopada 1942. kada je smjenjuje ustaška posada koja ostaje u mjestu da 17. prosinca. Toga dana "Gupčev bataljun" osvaja mjesto, a zarobljene ustaše odvodi u Drežnicu na suđenje. Poslije toga ostaje mjesto trajno pod nadzorom Narodnooslobodilačke vojske.

Početkom 1946. povodom molbe žitelja Ravne Gore, Starog Laza i Stare Sušice, bivša općina Ravna Gora izdvojena je iz kotara Vrbovsko i ulazi u sastav kotara Delnice

Značajna događanja tijekom godina

  • 1786. u Ravnoj Gori se otvara škola,
  • kada se 1809. godine Austrija odriče veaeg dijela Hrvatske, Napoleon stvara Ilirske provincije u kojima Ravna Gora ima status općine,
  • 1830. osnovana Ravnogorska limena glazba,
  • 1894. osnovana je Zemljišna zajednica, bogata i uzorna u širim razmjerima,
  • 1920. sagrađen novi vodovod zamijenivši stari drveni, a 1986-1992. u cijelosti se rješava vodoopskrba Ravne Gore,
  • 1888. osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo u Ravnoj Gori,
  • 1918. osnovan ravnogorski pjevački zbor,
  • 1920. započinje izgradnja tvornice za preradu drva,
  • 1922. uvedena je električna energija,
  • 1928. sagrađen nogostup,
  • 1928. Ravna Gora organizira prvi put vlastitu autobusnu vezu s Delnicama, Skradom i Vrbovskim,
  • 30-tih godina-počeci turizma u Ravnoj Gori,
  • 1933. osnovano Hrvatsko planinarsko društvo, podružnica "Bjelolasica" sa skijaškom sekcijom,
  • 1938. otvoren je na pošti Ravna Gora telefonski saobračaj,
  • 1939. pokrenut je rad "Hrvatske čitaonice" u Ravnoj Gori,
  • 1947. započinje gradnja največeg zdanja u mjestu - Doma kulture koji je dovršen 1949., a obnovljen 1989.
  • 1952. započinje gradnja zgrade šumarije, koja je izgorjela tijekom 2. svjetskog rata, i zgrade za Mjesni odbor koje su ovršene 1953.,
  • 1955. započinje izgradnja zdravstvene stanice (započela je s radom 1956.),
  • od 1970. do 1973., poslije katastrofalnog požara u kojem su izgorjeli svi dotadašnji kapaciteti Drvno-industrijskog kombinata Ravna Gora, sagrađena je nova tvornica namještaja,
  • 1975. adaptirana je zgrada Ferijalnog doma za potrebe osnovne škole u Ravnoj Gori,
  • 1986. započinju djelovati nova suvremena ambulanta i ljekarna,
  • 1993. godine Ravna Gora je postala samostalna općina, pod koju spadaju još i sela: Šije, Leskova Draga, Kupjak, Stara Sušica i Stari Laz.
  • 2000. tvrtka "Kenda" iz Zagreba završava rekonstrukciju bivše osnovne škole u Ravnoj Gori
  • 2008. otvoren SPC "Goranka" u centru Ravne Gore

Literatura:

  1. Herljević, A. 1965, Ravna Gora, Posebni otisak iz Vjesnika Historijskog arhiva u Rijeci, Rijeka
  2. Grupa autora, 1981, Gorski kotar, Fond knjige "Gorski kotar", Delnice
TZ Ravna Gora

Proizvod (kom: ) je dodan u košaricu.